Nedugo nakod Podgorice, regionalna suradnja nastavnika se nastavila s Ljetnom školom Euroclia u Osijeku, pod nazivom “Diversity and violence: rethinking approaches in history education”. Iako nisu svi sudionici nastavnici povijesti, naglasak je bio opet na načinima ostvarivanja suvremenog poučavanja ovakvih tema u svjetlu reformi školstva u regiji.
Iako su tematski događaji koji su izabrani bili iz zadnja dva velika sukoba ovog područja – Drugi svjetski rat i Domovinski rat – više se pažnje posvetilo poučavanju o Domovinskom ratu, posebno o temama za koje nema dovoljno prostora ili izvora, kao što je, recimo, proces mirne reintegracije istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema), do danas najuspješnije UN-ove mirovne misije (UNTAES) 1996. do 1998.
Sudionici su tako mogli učiti o pristupima poučavanju na primjerima: lokaliteta Memorijalnog kompleksa „Batinska bitka“ koji je donekle pao u domaći zaborav, osim za okolne škole i državljane čiji su borci tu dali živote; drugog dana na primjeru Domovinskog rata i mirne reintegracije kako su – uglavnom kroz vojnu povijesti – predstavljeni u Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar, pa nedostaje pogled žrtve ili objašnjenja uopće razloga pobune, što je predstavljao problem za zapadne kolege koji nisu toliko upoznati sa sukobom; nadalje, posjet Općoj županijskoj bolnici Vukovar (sa stalnim postavom u podrumu koji stavlja naglasak upravo na žrtve i bolničko osoblje), lokalitetu Ovčara (Spomen domu i Masovnoj grobnici) te konačno Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata koji pokušava na dostojanstven način odati priznanje svim braniteljima Vukovara bez obzira na nacionalnu pripadnost.
Emotivno lakše iskustvo bilo je upoznavanje postava Muzeja Slavonije, koji je bio i domaćin susreta za brojne rasprave i radionice, pa je uz antičku zbirku i pregled povijesti Tvrđe, Osijeka i okolice, obilazak završen i aktualnom izložbom “Omladinske radne akcije – dizajn ideologije”, dok su u prostoriji za skup bili radovi umjetnika Treće međunarodne likovne kolonije Srebrenica 2018. (izložba je otvorena u srpnju 2019.). Ukratko, izvora nije nedostajalo.
Kad je već riječ o izvorima, valja spomenuti i usmene. Već prvu večer Denis Detling, ponovno izabrani ravnatelj Muzeja Slavonije, u kratkim je crtama ispričao povijest osječkog centra na putu do restorana, dok je drugi dan imao više nego stručno vodstvo Eve Balatinac o samoj bitci, spomeniku, spomen-domu i posjetiteljima Batine. Možda najteži posao je pao na mladog Marka Vrabeca da predstavi službeni narativ o Domovinskom ratu, pa je do popodneva već bio izmoren, ali ustrajan odgovoriti na svako pitanje kolega profesora, čak i o metodici ili logistici muzeja – pa mu se ovom prilikom zahvaljujemo. Poseban doživljaj imale su naše strane kolege na turi po užem centru s Danijelom Jelasom koji je dobrim engleskim bio voljan nastaviti i tijekom brojnih “aftera”.
Posebno zanimljiv bio je zadnji dan kada su o mirnoj reintegraciji govorili sudionici samog procesa, Tihomir Živić i Kristina Babić (nažalost, druga strana mirovnog procesa nije bila prisutna). Za drugu stranu u nastavi, pak, Nikica Torbica se pobrinuo s nekolicinom učenika koji su onda raspoređeni u međunarodne grupe profesora te pomogli – puno, svi su se složili – isplanirati sat koji bi o takvim temama progovorio.
Domaće civilne snage su predstavljene Nansen dijalog centrom Osijek, a domaće snage historiografije kroz nedavno nagrađeni projekt “Learning history that is not yet history” (LHH, devedesete.net) u koji su uključeni s kolegama iz BiH, Srbije i Crne Gore. Djelatnost Euroclia je pristunima predstavila Judith Geerling. Ljetna škola je tako okupila dvanaest zemalja (Albanija, Austrija, BiH, Hrvatska, Danska, Irska, Grčka, Italija, Nizozemska, Sjeverna Makedonija, Srbija i Slovenija – nažalost, kolega Miloš Vukanović iz Crne Gore je zbog iznenadne obaveze propustio skup), posjetila više lokaliteta, čula više narativa, no još će puno proći vremena do prave multiperspektivnosti koja – kako je u jednom trenutku podsjetila Dea Marić – uključuje puno više od priča sukobljenih strana.
Zahvala, na kraju, velikom trudu “legama” (Denis Detling, Vedran Ristić, Nikica Torbica, Danijel Jelas i dr.), vodstvu Hrvatske udruge nastavnika povijesti (Dea Marić, Igor Jovanović, opet Vedran, Denis), konciznoj i uvijek spremnoj Judith Geerling, te Jasmini, mladom Dariju i svima u hotelu. Ali najviše kolegama čija je želja da sudjeluju bila veća od izazova puta.
