Konferencija „20 godina mirne reintegracije iz perspektive civilnog društva“

 

 

Povodom dvadesete obljetnice završetka Mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, 15. siječnja 2018. je u Gradskom muzeju Vukovar održana konferencija „20 godina mirne reintegracije iz perspektive civilnog društva“. Konferenciju su organizirali Europski dom Vukovar i Friedrich Ebert Stiftung.

Osim organizatora, prilikom otvaranja konferencije okupljene su pozdravili i Đorđe Ćurčić, zamjenik župana Vukovarsko-srijemske županije te Thomas E. Schultze, veleposlanik Savezne Republike Njemačke. Zajednička je nota svih pozdravnih govora bila konstatacija da se na miru radi i nakon što oružje utihne, a i nakon što se mirovne misije završe – svaki dan, malim, ali konkretnim koracima dobre volje, povjerenja i suradnje među građanima nekada zaraćenih strana.

Središnji je dio konferencije bila panel rasprava o ulozi civilnog društva u Mirnoj reintegraciji. U panelu su sudjelovali Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije, Katarina Kruhonja iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, Vinko Lazić iz Zajedničkog vijeća općina – Vukovar, novinar Novog lista Boris Pavelić te profesor na Fakultetu političkih znanosti Nenad Zakošek.

Prema riječima Katarine Kruhonje, rad civilnog sektora je slabo poznat, no upravo je on pripremio teren za provedbu Mirne reintegracije. Dodaje i kako zasluga civilnog sektora ne prestaje u pripremi terena, jer upravo je civilni sektor, posebice Europski dom Vukovar, svojim radom proteklih dvadeset godina osigurao da se Mirna reintegracija „ne spremi u ladicu“.

Boris Pavelić se, na osnovi svoga novinarskog iskustva, kritički osvrnuo na ulogu medija u današnjoj disproporciji slavljenja vojnih akcija Bljesak i Oluja i mirovne akcije koja se provela na istoku zemlje. Prisjećajući se tog vremena govori kako su mediji aktivnije pristupali temi Mirne integracije 90-ih nego danas. Mirna reintegracija je postala politički nezanimljiva (prema tvrdnjama nekih izlagača i – nepoželjna), a ujedno se ne uklapa s istom lakoćom, poput rata i stradanja, u senzacionalističku šablonu medija – mir je medijima dosadan.

Gordan Bosanac spominje odlazak premijera Plenkovića u Ukrajinu, u kojoj se događa jedna od rijetkih afirmacija Mirne reintegracije kao modela na kojem se može učiti. No, dok u praksi država katkada govori o pravima stečenim Mirnom reintegracijom, i dalje ne radi aktivno na izgradnji mira. Taj je zadatak prepušten civilnim organizacijama.

Nakon plenuma gosti su u „Živoj knjižnici“ mogli poslušati osobna iskustva osoba koje su iz raznih perspektiva proživjele Mirnu reintegraciju te im postaviti pitanja.

Posjetitelji su dobili i kratku publikaciju „Mirna reintegracija: Odbačeni trijumf razuma i mira“ autora Borisa Pavelića. Ovom ću prilikom tekst završiti citatom kojeg i sam Boris bira za kraj publikacije. Citat je to Joška Morića iz članka „(Ne)željena reintegracija“:

Bljesak i Oluja oslobodilačke su pobjede oružjem koje s pravom i razlogom treba obilježavati i slaviti. Za razliku od njih, mirna reintegracija jest pobjeda razumom. U svim zemljama razvijene demokracije, u svim međunarodnim organizacijama, uključujući političko-vojne kao što su NATO, čija smo članica; kao što su EU, čija smo također članica, sukobi se pokušavaju rješavati pobjedom razuma, a ne oružja. Nevjerojatno je, nije prirodno ni logično, da je svim našim dosadašnjim vladama pobjeda razumom lošija od pobjede oružjem.

Konferencija je bila otvorena svim posjetiteljima, no i dalje je okupila neznatan broj ljudi usporedimo li ju s proslavama vojnih pobjeda. Pokazatelj je to da „pobjeda razuma“ nije neprepoznata samo u hrvatskoj politici, nego i u široj javnosti.

 

 

Text i foto: Nikica Torbica, prof.